Recikliranje je važno. Kad bismo mogli ponovno iskoristiti svoj otpad i stvoriti nešto zaista korisno, jednim potezom riješili bismo nekoliko problema. Sada su naučnici sa Univerziteta u Sydneyu razvili cement napunjen ugljen-dioksidom, koji se izrađuje od industrijskih nusproizvoda i mogao bi se koristiti u raznim građevinskim aplikacijama.

Cementa ima svuda u gradnji. Čvrst je i relativno jeftin. Gotovo sve moderne zgrade sadrže beton koji za proizvodnju troši puno energije i resursa. Na primjer, tone i tone pijeska svakodnevno se koriste u građevinarstvu do tačke kada se naučnici pitaju hoćemo li u bliskoj budućnosti imati nedostatak pijeska. Naučnici u Australiji su izlili trotoar koristeći svoj "zeleni" cement, koji je napravljen od jedinstvene mješavine pepela, mljevenog stakla i plinovitog ugljičnog dioksida.
U ovom slučaju (a ovaj trotoar je relativno mal) eko-pločnik je uštedio 752 kg pijeska, koji bi morao biti iskopan teškim mašinama. Izbjegnuto je 327 kg emisije CO2. I, za razliku od tradicionalnog betona, ovaj novi materijal nije bio toliko energetski zahtjevan za proizvodnju - eko pločnik je uštedio količinu energije ekvivalentnu kuhanju 1.000 šolja kafe ili vožnje automobilom preko 1.800 km.
Profesor Ali Abbas, jedan od istraživača na projektu, rekao je: "Nastojali smo stvoriti manje energetski intenzivno rješenje koje bi imalo manje utjecaja na okoliš pomoću hvatanja ugljika i korisne ponovne upotrebe materijala koji bi inače završili na deponiji."
Zanimljivo je vidjeti da je recept za ovaj "zeleni" cement zapravo prilično jednostavan. Pepeo dolazi kao nusproizvod sagorijevanja uglja. Otpadno staklo može se reciklirati na razne načine, ali ovaj put je samo samljeveno. Naučnici kažu da se manje od polovine od 1,4 miliona tona stakla koje se svake godine proizvedu u Australiji reciklira. U osnovi pepeo zamjenjuje cement, a staklo pijesak i agregate.
A CO2 se samo zatvara unutar betona u mineralnom obliku. To sprečava ulazak ovog stakleničkog plina u atmosferu. Očito nam ne nedostaje CO2, ali bilo bi dobro kad bi naučnici uspjeli koristiti CO2 koji specijalizirana oprema hvata direktno iz atmosfere. To bi riješilo nekoliko problema jednim potezom - stvorilo bi ekološki prihvatljiv beton, smanjilo otpad i malo pročistilo atmosferu.
Sada kada je eko-pločnik završen, naučnici će započeti 12-mjesečni period kontinuiranog praćenja. Žele vidjeti ima li performanse kako se očekuje i može li izdržati sve što može tradicionalni asfaltirani trotoar. Naučnici se nadaju da će kasnije komercijalizirati tehnologiju i predstaviti je na tržištu kao alternativu tradicionalnom betonu i asfaltu.

www.technology.org