Mineralna vuna se pojavila kao zamjena za azbest, u momentu kada je azbest zabranjen iz zdravstvenih razloga. Već duže vrijeme u svijetu se vode polemike oko utjecaja na ljudsko zdravlje raznih materijala u građevinskoj industriji, a naročito materijala za toplinsku izolaciju, koji su, u posljednjoj deceniji, afirmacijom teme o energetskoj učinkovitosti građevinskih objekata, došli u centar zanimanja šire javnosti.
Na tragu ovih polemika, različite države svijeta, kategoriziraju građevinske materijale za toplinsku izolaciju u različite kategorije i to s aspekta utjecaja na ljudsko zdravlje.
Trenutno su najžešće polemike oko toga u Australiji jer su njene osiguravajuće kuće mineralnu vunu stavile u istu kategoriju materijala u kojoj se nalazi azbest. Naime, svrstavanje građevinskog materijala za toplinsku izolaciju s aspekta utjecaja na ljudsko zdravlje države različito kategoriziraju. Iz australske tvrtke One Underwriting su decidni i u kategoriju u kojoj se nalazi azbest uključuju i „onu skupinu umjetnih mineralnih vlakana koja se sastoji od mineralne vune, kamene vune, staklenih vlakana, keramičkih vlakana i superfinih vlakana“.
Sličnu politiku kategoriziranja materijala za toplinsku izolaciju imaju i globalne osiguravajuće kuće poput Pen Underwriting i Marsh koje su, također, uključile mineralnu vunu u istu kategoriju kao azbest.
Postavlja se pitanje da li će i europske tvrtke usvojiti ovu praksu ili bi možda trebale početi razmišljati o tome. Osim toga, ako se zdravstveni rizici od umjetnih staklenih vlakana (MMVF) poznatijih kao mineralna vuna, prepoznaju kao usporedivi s onima od azbesta, možda bi i Europska unija trebala razviti politiku zaštite građevinskih radnika i vlasnika privatnih kuća zbog zdravstvenih rizika povezanih s mineralnom vunom.
U svijetu postoji ozbiljna zabrinutost da bi oni koji rade s izolacijom od mineralne vune, bilo u vlastitim domovima ili kao dio svog zanimanja u građevinarstvu, mogli biti izloženi većem riziku od kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), ozbiljne dugotrajne bolesti koja uzrokuje upalu zračnih prolaza i oštećenja plućnog tkiva, što dovodi do ograničavanja protoka zraka.
Mineralna vuna se, u biti, pojavila kao zamjena za azbest, u momentu kada je azbest zabranjen iz zdravstvenih razloga. U vrijeme kolapsa azbestne industrije, Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) su i mineralnu vunu klasificirale kao kancerogenu i opasnu za ljude.
Industrija mineralne vune je na ovu klasifikaciju reagirala promjenom sastava svog proizvoda, koji je potom podvrgnut daljnjim ispitivanjima, a 2002. godine je deklasificiran kao kancerogen. (Iako EU još uvijek određenu mineralnu vunu klasificira kao sumnjivi uzročnik raka).
Strogo uzevši, azbest je silikat, a mineralna vuna je proizvod na bazi silikata. Sada se postavlja pitanje o integritetu testova provedenih 1995. godine. Integritet ovih testova bio je jedna od tema nedavne studije pod nazivom: Kritični izbori u predviđanju biološke izdržljivosti kamene vune, koja je objavljena u siječnju 2021. godine u časopisu Chemical Research and Toxicology..
Ovaj pristup australijskih i globalnih osiguravajućih kuća, pravednije odražava zdravstvenu zabrinutost zbog upotrebe mineralne vune u građevinarstvu, pa bi bilo realno za očekivati da i europski osiguratelji i kreatori politike u Bruxellesu usvoje sličan pristup ovom problemu, na čijem tragu bismo i mi u BiH mogli i trebali donijeti slične politike ograničavanja upotrebe opasnih materijala u građevinarstvu.
Dodatne objave tekstova (informacija), o ovoj temi, možete vidjeti na ovoim linkovima: