Izvedba toplotne izolacije vanjskih zidova s unutrašnje strane ima brojne slabosti:

• Zidovi, koji su izolovani s unutrašnje strane su izloženi prečestim temperaturnim razlikama i opterećenjima, koji dugoročno uzrokuju eroziju i različite nepogodnosti zidu;
• Vlaga, koja dolazi preko konstrukcije kondenzuje se na unutrašnjem spoju izolacije s zidom ili u samoj konstrukciji zida. To uzrokuje neprijatan životni ugođaj (pojava pljesni i zagušljivosti), te mogućnost smrzavanja vlage u zidu zimi i vlažnosti cijele konstrukcije zida;
• Ne mogu se izbjeći toplotni mostovi;
• Na unutrašnjoj strani izolacije mora se obavezno postaviti odgovarajuća parna brana;
• Kod postavljanja izolacije na unutrašnjoj strani spriječava se, da se toplota akumulirana u zidu nakon prestanka grijanja postepeno vraća nazad u prostor.

Toplotna izolacija s unutrašnje strane je manje efikasna i upotrebljavamo je jedino tamo gdje nam različiti razlozi ne dozvoljavaju izvedbe toplotne izolacije na vanjskoj strani. Kod izvedbe izolacije vanjskih zidova s unutrašnje strane svakako se posavjetujte s stručnjakom o mogućnosti izvedbe.

 

Kod izvedbe toplotne izolacije vanjskih zidova s vanjske strane imamo dvije mogućnosti izvedbe. Prva mogućnost je izvedba ventilirane fasade, a druga izvedba kontaktnog izolacijskog sistema - fasade. Kod ventilirane fasade je toplotna izolacija pričvršćena na nosivi zid. Između izolacije i zaključne fasadne obloge (staklo, kamen, metal, drvo, umjetna vlakna...), je zračni prostor. Toplotna izolacija vrši isključivo funkciju toplotne izolacije i nije mehanički opterećena.

Kontaktna fasada je kompaktan višeslojni izolacijski sistem gdje toplotna izolacija pored sprečavanja gubitaka toplote, vrši i funkciju "nosača" zaključnih fasadnih slojeva (ljepljivog maltera i zaključnog sloja), koji su obično naneseni na izolaciju. Izolacija vanjskih zidova s vanjske strane je najpogodniji način zaštite objekta od toplotnih gubitaka zimi i toplotnih dobitaka ljeti. Bitna prednost tog sistema je izolacija objekta kao cjeline, a ne samo pojedinih dijelova (prostorija), s čime praktično u cijelosti izbjegavamo pojavu toplotnih mostova, temperaturnih opterećenja i vremenskih nepogoda zidne konstrukcije, te kondenzaciju vodene pare u konstrukciji zida. Postavljanjem izolacije na vanjsku stranu omogućavamo akumulaciju toplote u zidu i njegovu trajnost, koja omogućuje veću ugodnost življenja u objektu.

 

 

Cijena
Toplotna izolacija je jedan od dijelova, koji čine cijeli trošak fasadnog sistema. Istovremeno je jedini dio, koji stvarno vraća uložena sredstva preko sniženih toplotnih gubitaka, a time i nižim troškovima grijanja, ali i hlađenja. To je razlog, da pri određivanju debljine toplotne izolacije uvijek izaberemo veću preporučenu vrijednost, definisanu Pravilnikom za ovaj tip zida.

Primjer izvedbe sistema kontaktne fasade na izolaciji od fasadnog EPS-a

Uslovi za izvedbu fasade
Toplotno izolacijske ploče ili lamele nije dozvoljeno lijepiti na zid ako je temperatura zraka ili podloge (zida) ispod +5°C ili iznad +25°C, te u primjeru prejakog vjetra. S vanjskim slojem ljepljivog maltera izolaciju zaštitimo od kiše ili vlage.

Zahtjevi za podlogu - zid
Zidna podloga mora biti suha, bez masnih mrlja, te ne smije biti pokrivena prašinom. Sve prethodne maltere, koji nisu stabilni moramo odstraniti. Ravnost podloge mora pri kontroli s 4-metarskom ravnom letvom zadovoljavati odstupanja od ravnine u toleranciji do ± 1,5 cm.

Dodatni zahtjevi za izvedbu fasade
Potrebno je namjestiti i ugraditi prozore, vrata te klupice prije početka lijepljenja i postavljanja izolacijskih materijala. Vodimo brigu da su sve klupice, svjetiljke i vanjske slavine pravovremeno i pravilno postavljene, svakako prije početka nanošenja vanjskog sloja lijepila i zaključnog sloja.

 

 

 

Fasadni sistem u slučaju korištenja ekspandiranog polistirena (EPS) je sastavljen od:
1. ljepljivog maltera;
2. fasadne EPS ploče;
3. fasadnih tipli;
4. armiranog ljepljivog maltera ili armirane mrežice
5. drugog sloja ljepljivog maltera;
6. završnog sloja (po želji obojen silikonskom bojom)

 

 

 

 

 

 

Koeficijent prolaza toplote govori kolika količina toplote [Q] u sekundi [s] i po kvadratnom metru [m²] prolazi kroz pojedini materijal ukoliko temperaturna razlika između toplije i hladnije strane materijala iznosi 1° K.

Obzirom da se radi o količini toplote koju izvjesni građevinski materijal „propušta“, jasno je da težimo njegovoj što manjoj vrijednosti. Manji koeficijent znači bolje termičke osobine materijala odnosno bolju izolaciju objekta.

Želimo li dobiti koeficijent prolaska toplote za niskoenergijsku kuću biće nam potrebno koristiti toplotne izolatore u debljinama prikazanim na donjem dijagramu.